Rijeka kao luka ideja: kreativna scena koja raste izvan sezone

Rijeka je 2020. bila Europska prijestolnica kulture, a onda je stigla pandemija i pojela velik dio tog nasljeđa iz javne memorije. Ono što je ostalo, međutim, nije malo: mreža neovisnih kulturnih organizacija, prostori poput Exportdrva i HKD-a koji su preživjeli zatišje, i generacija mladih umjetnika koji su odlučili ostati umjesto da odu u Zagreb ili Berlin. Razgovarali smo s petnaest aktera riječke scene — glazbenicima, dizajnerima, kuratorima i arhitektima — kako bismo razumjeli je li kreativni zamah od 2020. bio jednokratni događaj ili početak nečeg strukturnog. Odgovor je, iznenađujuće, optimistična nijansa sive: nije procvat, ali nije ni stagnacija. Scena raste polako, organski, bez velikih sponzora i bez medijske pažnje koja je pratila godinu prijestolnice. Taj rast vidljiv je u konkretnim brojevima: broj registriranih udruga u kulturi u Primorsko-goranskoj županiji porastao je s 214 u 2020. na 267 u 2023. Festivali koji su nastali kao sporedni program Europske prijestolnice kulture — poput Hartera i Ri Rocka — ne samo da preživljavaju nego bilježe veće posjete nego u godini osnivanja. Ono što riječka scena nema, i što urednici i umjetnici u razgovorima otvoreno priznaju, jest stabilan model financiranja koji ne ovisi o projektnim natječajima Ministarstva kulture. Svaki projekt koji živi dulje od jedne godine mora neprekidno aplicirati, izvještavati i dokazivati svoju korisnost birokraciji koja nema nužno kapacitet razumjeti što mjeri. To nije problem specifičan za Rijeku, ali u gradu koji se želi pozicionirati kao kreativni pol, postaje strukturna kočnica.