Digitalna nomadska viza u Hrvatskoj: što zakon kaže, a što stvarno prolazi

Hrvatska je 2021. uvela mogućnost privremenog boravka za digitalne nomade — jednu od prvih takvih regulacija u EU. Zakon je bio zapažen u međunarodnim medijima, privukao je znatiželju tisuća freelancera i daljinskih radnika, a broj izdanih dozvola u prvoj godini dostigao je 1.800. Do 2023. taj je broj pao na otprilike 900 godišnje, prema podacima MUP-a. Zašto? Razgovarali smo s deset osoba koje su prošle proces apliciranja — nekima je dozvola odobrena, nekima odbijena, nekima je tek drugi pokušaj donio rezultat. Slika koja se ocrtava nije slika loše osmišljenog zakona nego loše implementirane administracije. Zahtjevi na papiru su razumni: dokaz o minimalnom prihodu od 2.539,31 EUR neto mjesečno, zdravstveno osiguranje koje vrijedi u Hrvatskoj, i dokaz da za poslodavca ne radite u Hrvatskoj. No u praksi, razlikovne točke postaju neočekivane: neke policijske uprave prihvaćaju izvode s PayPala kao dokaz prihoda, druge traže potvrdu banke s pečatom. Neki konzulati prihvaćaju digitalne kopije dokumenata, drugi inzistiraju na ovjerenicm prijevodima čak i za dokumenta na engleskom. Ova neusklađenost nije slučajnost — rezultat je decentraliziranog sustava u kojemu lokalne policijske uprave tumače zakon bez dovoljno centraliziranih uputa. MUP je u travnju 2023. objavio ažurirani interni priručnik za obradu zahtjeva, no taj priručnik nije javno dostupan. Aplicantima ostaje jedino ono što su naučili jedni od drugih: forumi, Facebook grupe i iskustva prethodnih aplicanata koji su bili dovoljno strpljivi da dokumentiraju svaki korak.